Priča za djecu o ocu
Glavni likovi ove priče - Papa. To je smiješno i zanimljive priče o obitelji, o obiteljskim odnosima da djeca i tata uvijek zanimljivo i zabavno.
Victor Golyavkin. Planina
Dobili smo iz vlaka. Otac je odmah skinula ski pokriva, razmaka, isječke, ostavljajući svu svoju naprtnjaču, bacio ruksak preko ramena, stajao na skije i krenu na udaljenosti koja je urin. Nisam očekivao takav mu je žurno.
Pogledao sam okolo, okolo snijeg, crne šume na horizontu i oblaka. Nema šanse da je tu osim željezničke pruge. Shvatio sam tog čovjeka bez skijama kao bez ruke. Ja sam tinkered sa čvora, a kada se napokon pobijedio, roditelj vratio s ruksakom je predaleko. Tako sada počinje: on je zadržao naprijed, a ja sam uvijek za sobom.
Sad ću ga uhvatiti. Uskoro sam više ne vidjeti šumu na horizontu i oblaka na nebu, vidio sam samo dvije staze ski staza nogama i povremeno vzhlyadыval kao roditeljska nazire natrag sve dalje i dalje.
Borio sam se vratio traku, chymduzh Mahal palicama zaglavi, ustati - ne pali u očaj. Za mene, nitko nije došao, ne voze, neću morati popustiti, nitko ne vidi kako se loše sam kochusya skijanje. Okrenuo sam se i padao. Ajmo otac ne mislim da moram čekati i neka ide naprijed, bez zaustavljanja - da ga uhvatiti na kraju!
On je jurio kao lud i ne mislim da se zaustavi. Zar ne dosadi?
Ja sam prestala posrnuti. Kochusya planu. On je sve dalje i dalje.
"Pa - mislim - kako je to moguće? Uz došao, a on je prednji i sprijeda i straga, a ja sam natrag. " Ovaj motor u meni, kao da se pridružio. Rozvertayusya sam i namjerno hrane u suprotnom smjeru. On ozyrnetsya, nisam vidio ili će vidjeti što ću u pogrešnom smjeru, a onda možda zaustaviti. Rijetko gledajući unatrag, vidim, on se okrenuo i počeo me približiti. Dakle, sada sam ispred i iza njega.
On je na kraju sustiže sa mnom i rekao sam mu:
- Fizkult-hi!
- Zašto ideš tamo?
- Zašto ideš tamo?
- Žao nam je, Slavik - kaže tata - Ja u potpunosti prešao. I zanio. Vi ste umorni. Od pola parova idete. To bi trebalo biti super.
On sam, po mom mišljenju, umornog i polaže na mene.
- Opustite se - kažu - ako ste umorni.
- Zapravo, trebali bismo otići na drugu stranu, tu je zanimljiv.
Idemo u pogrešnom smjeru. Uskoro se pojavio pred nama veliki planinu i jezero prekriven snijegom. Zatim idite naizgled niotkuda, možda je natrag povrat.
No, otac je rekao:
- Ovo je moja omiljena planina. Istina je lijepa? Ne možete pronaći?
- Pa što? Montirati na planinu.
- I to nije planina, već horushka.
Ponovno sam: strašnu planinu, pomislio sam.
- Wow, skoro do neba!
- To čini krajolik ovdje, zar ne pronađete? - Kaže otac.
- Zapravo, dobar krajolik - kažu.
- Uzmi ovo horushku oluju? Ne spasuesh?
- Što si ti - kažem - osim ako vydryapuyeshsya? Dakle, ako sam se na njega i željeza, kao i suze onda? Šališ? Sam, ako želite, penjati. Ja ću čekati na dnu.
Pogledao sam: to je ludo - da je to on? - Skočio, postaviti nebo u raznim smjerovima i popeo se uzimanje ovaj njihov "horushku."
- Da li kao i ja! - Krikove. - Čujete li? Ajde, idemo!
- I onda, onda - kažu.
- Šalite, da je "poslije"! Malo vjerojatno - nagrade dolaze na planinu. Tko može znati što će se dogoditi. Hajde! Pa, tlačiti me!
- Zašto bih se popeti tamo? - Kažem.
- Vidjet ćemo s visine od okoline.
- Pa što reći. Ne znate: nešto veliki planinski i ja malo.
- Ima dosta male, bolje vožnje s velikim ogromnim planinama.
- Gdje su oni? Možete ih prikazati na mene. - Usput, dobro, ne postoji niti jedna stranka, nitko ne vidi, bojim se.
Nevoljko, pokušao sam baš kao što je skija mjesto. Odmah su uklonio i ja pao nos u snijegu. Pokušajte se sada javljaju s ovim skijama. Skijanje stajati na putu. Sada, ako oni nisu bili odmah iskoristili, a sada muchsya
On preskakanje kurac, on god. Nemojte ni primijetiti koliko sam skijati način. Okrenuo se prema meni i uzvikivali:
- Vi "stablo" ne radi? A ti "ljestve" probati. - I mi pokazuje kao ski bočno prvom setu, a zatim još jedan.
Nekako "ljestve" vydyrayus. Drži se spriječiti, skijanje, onda zaplitayutsya noge. Osjetite: šešir, jakna miješati - sve što miješati. Ne stoji i pada. Ležim. Nisam više. Cursed Mountain sam dobio na cesti. A zašto bi to uspon? Rode biti tamo, tamo i natrag, a zatim je otišao kući da se smirim. A onda "Hajde, hajde"
- Ustani! - Krikovi otac. - Što si ti pao?
- Ja mogu, želim spavati. Što ste mi prystaesh?
- Pronađeno mjesto lagati! Zašto si lagao?
- Umorni. Ostalo žele.
- Što si se opustiti? Ne stigao do vrha.
- Leći ili nešto, ne mogu, deset ili petnaest minuta.
- Deset ili petnaest? To je vječnost. Vi zastudyshsya smrt u ovom trenutku. I odgovor za vas. Želite li uhvatiti hladno bolestan?
- Što si vezan za mene?
- Rude sa mnom razgovarao.
- Ja sam ljuta!
- Pa, dobro onda
- Dajte laži
- Lezi za minutu. Ti ležeći, ostatak nije glup, i snagu zberysya, zoseredsya. A onda dolaze ovdje.
- Opet si sa svojim "Hajde, hajde!"
- Vi layeshsya, troši energiju. Lažeš tiho i snage zbyraysya.
- Ako sam ono što je ikada imala, ja bih upoznao. I samo da ne želim.
- Pa, znate, - kaže otac - svi radovi i sam bira i odlučuje što je potrebno ili ne. Svaki rad bez troškova za vas, a vi ste vjerojatno da će učiniti. Na planini, usput, vrlo rado se penje. Ne želim da se - ne. Sjedi dolje.
- Dobrovoljno - kažu - Ja mogu. Riječ volim.
Ustajem i uspon veći.
Uživao je prošao pored mene i opet se sustižu.
- Izvrsno! Awesome! Bravo! - Screaming. - Ja mogu dobiti naprijed?
- Ja mogu. Mislite li da ste sami na planini možete popeti?
U nastavku završava, ali to je cool mjesto.
Ja se vratiti, ali se odmah ustajati dok je imao "Hajde, hajde" ponovno zaladyv.
Moj otac je ustao i staviti me natrag pa sam skočio na njega. I stajao pokraj njega više. I šuti. Ne kažem planina prevladati.
- Ono što tražiti! - Tata kaže.
- Dobro krajolik - kažu.
- Što reći bez inspiracije? Nema poštovanja za tu prigodu. Primijetiti koliko se može vidjeti iz gore, rozsunuvsya horizonta, panorama pred oči osjećam, što visinu?
- Pa što da radim na kraju? - Kažem.
- Kao što? Sada vozio niz planinu.
- Ovdje je ono što je došao gore!
- Hoćete li objesiti oko u ovom vrha?
Gurnuo i - dolje. To je veliki pad, neće držati mene tada.
Nebo je sunce iziđe i snijeg na padinama zablyschav. Moj otac je već bio na dnu, na sredini jezera. Mahnuo mi je palicama i bilo drago da ona ne pada, iako mislim. On me je pozvao na njoj, a ja ne mogu stronutsya početi. Činilo mi ukorijenjena u planine i bojala se pomaknuti. Ako poshevelyus odmah pasti. Dosta mi je padova. To je lako, možda, beskrajno pada. Mislio sam kampanju - to je samo hoda i sve. A onda se vratiti kući i svi kažu da je ožujak otišao.
Bach rasprыhalsya koliko je mali. Više me mami dolje. Ništa se ne događa. Nigdje neću otići. Ako samo skijanje nije bilo, ja bih hodati kao bilo koji od ovih strašnih planina dolje dok svjetlu.
Uvijek se nešto sprečava osobu. Na primjer, sada sam skijati miješati!
- Oh, dobro! - Screaming i moj tata je opet "stablo" do mene odabrali. Vjerojatno je došao ovamo da mi pokaže kako je to super skijati vožnje.
- Ništa dobro ne može vidjeti - kažem.
- Sada ćete vidjeti - kaže.
- Ne vidim, ne želim ništa, ne dolaze do mene, čuješ?
Stranice: 1 2 3